Vjekoslav Klaić: „Krčki knezovi Frankapani“ Matica Hrvatska 1901.
„Nema kneževske ni grofovske porodice u Hrvata, koje bi vladanje bilo tako ogromno i prostrano, kao što je bila državina knezova krčkih ili potonjih Frankapana. U prvoj polovici XV. stoljeća namah iza smrti silnoga bana Nikole Frankapana (1432.), koji je za sobom ostavio devet sinova, državina je toga roda obasezala gotovo čitavu tadanju Hrvatsku. Od Ozlja i Dubovca na Kupi pak sve do Sinja i Omiša na Cetini prostirala se je vlast njegova; krčki otok na zapadu, a Knin i Bihać (na Uni) na iztoku bile su skrajnje točke njegova vladanja. Jedan pače od Nikolinih sinova, po imenu Martin, razmaknuo je svoju vlast na iztoku sve u današnju Bosnu, do grada Kozare i Vrbaškoga grada na Vrbasu.“
Knezovi Krčki bili su domaća vlastela. Mlečani su vladali otokom do propasti Republike.
Krčki knezovi Frankopani ostavili su dubok trag u povijesti, kulturi i umjetnosti Hrvatske kroz dugi niz stoljeća, sve do propasti roda pogubljenjem kneza Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom mjestu, 30. travnja 1671.
Prvi sačuvani spomen o krčkim knezovima datira iz XII st. 1118. spominje se sastanak u biskupovu dvoru u Krku na kojem je prisutan knez Dujam. On je prvi knez roda koji se jednostavno nazivao knezovima krčkim. Od njega pa sve do kneza Ivana VII. traje njihova vladavina na Krku. Prema narodnom kazivanju, kneza Ivana Mlečani namamiše na galiju u Omišlju te ga odvedoše u Veneciju. Promjena njihova prezimena u Frankopane dogodila se u vrijeme moćnog kneza Mikule (1394. – 1432.).
Knez je jednom prigodom boravio u Rimu gdje se sastao s papom Martinom V. Njegovim blagoslovom priskrbio si je pravo da se naziva Frankopanom. U to doba svi su europski plemići nastojali dokazati srodstvo sa starim rimskim plemićima a u tome su im svesrdno pomagali trgovci rodoslovljem koji su time obilato punili svoje vreće. Tako je i naš Mikula, moćan i imućan, došao u vezu s rimskim Frankopanima.
U plemstvu krčkih knezova Frankopana bilo je poznatih slikara i pjesnika. Bili su pokrovitelji književnosti, zaštitnici glagoljice – starog hrvatskog pisma, ali i veliki vojskovođe koji su branili Hrvatsku a time i Zapadnu Europu od Osmanlija koji su nadirali s istoka.
Nastojimo dočarati to vrijeme i ukazati na poveznice koje postoje sa svakim vremenom, pa tako i s ovim našim, koje nam mogu pomoći u lakšem shvaćanju vlastite sadašnjosti čime postajemo bogatiji za iskustvo koje će nam pomoći u stvaranju bolje budućnosti!
Česta je predodžba o srednjem vijeku kao o mračnom dobu. Unatoč tome, pjevalo se i plesalo, skladalo i pisalo.
Naše djelovanje u oživljavanju povijesti usredotočeno je na to povijesno razdoblje: stvaranjem kazališnih predstava, uličnih performansa, igrokaza i prikazanja.
